Dragi moji Romi i Romkinje!
Izvinjavam se Svenki Savic sto nisam Romkinje stavila ispred Romi, a to sam namerno ucinila, jer kod romskog naroda (kao ikod vecine Srba) zene nikako ne mogu ici ispred muskaraca. Ako se to u nekom pojedinacnom slucaju i dogodi onda ta Romkinja zenskog roda vise i nije Romkinja. Ona se liferuje u RAJI, sto kod Roma znaci bogati, gospoda sa negativnim predznakom.
No, nisam htela o tome da pisem. Hocu da vam kazem nesto o lancima rasne pripadnosti ili izolovanosti ili rasne ogradjenosti. Iako Marx nije vise popularan u nasim vladajucim ideologijama, procitajte njegovo JEVREJSKO PITANJE u "RANIM RADOVIMA". Znam da to , kao ni ista drugo, ne citaju nasi nepismeni Romi, ali citaju pismeni, oni Romi koji su sada postali romski lideri. Marija Aleksandrovic, na primer.
Slusala sam ju na radio Beogradu u redovnom romskom programu oko 20 sati. Pricala je kako je ona izasla iz siromastva i prevazisla status ponizenosti. Sta mi je prvo palo na pamet slusajuci ponosnu Mariju? Setila sam se mojih dragih prijateljica iz moje mladosti, Zdenke i Mirjane ( generacija rodjena 50-tih, nisu Romkinje), koje su studirale i zavrsile u Rijeci, obe su profesorice matematike, a roditelji su im bili vrlo siromasni. Otac je radio kod obucara, a majka je isla u nadnicu. Kad su njihove vredne kceri upisale fakultet majka se zaposlila na ciglani, nosila je vrece na ledjima, a Zdenkinu i Mirjaninu sobu su izdale ucenicima sa sela. I tako su moje prijateljice zavrsile fakultet u roku, zaposlile se i odmah vratile mamu kuci da ne vuce vrece na ledjima i kupile joj najmoderniji namestaj za celu kucu.
Dakle, siromastvo je siromastvo, a jedan od izlaza iz njega je obrazovanje. To vazi za sve ljude, za sav ljudski rod, za Meksikance, Crnce, Kineze, Srbe, Makedonce, Albance, Indijance, Rome.
Izdignite se iznad rasne i plemenske pripadnosti i radite, razvijajte se kao ljudi. Ako stalno naglasavate rasnu pripadnost i uz to podrsku vlasti u vasim naporima da se izdignete iz siromastva, desice se ( vec se i desava) da navucete zavist i mrznju drugih siromasnih ljudi oko vas. Konkretno Srbi nikada nisu mrzili Rome. Prihvatili su ih kad ih je NDH gurala u Jasenovac. U nekim slavenskim drzavama vrsila se prisilna sterilizacija Romkinja kako se ne bi radjalo previse Roma. U Madjarskoj , kazu, Romi ne znaju svoj maternji jezik, jer su tamosnje vlasti zabranile ( u proslim nedemokratskim vremenima) da upotrebljavaju taj arhaicni jezik. U Srbiji se takve stvari nisu desavale. Ali ako Romi dobiju privilegije koje Srbi ne mogu dobiti, ili im se oduzimaju neka prava da bi Romi dobili nesto, bilo sta, javice se zavist i netrpeljivost.
Zato, Marija kada pricas, ili odgovaras na pitanja, kako si se izdigla iz ponizenosti, digni to na sveopstu ljudsku razinu. To moze postici, pokusati da postigne , svaka zena kao zena bez nacionalnnog predznaka. Evo kako to kaze Bauer u "Jevrejskom pitanju":
U Njemackoj nije nitko politicki emancipiran. Ni mi sami nismo slobodni. Kako da vas oslobodimo? Vi Jevreji ste egoisti ako zahtijevate posebnu emancipaciju za sebe kao Jevreje. Vi biste kao Njemci morali raditi na politickoj emancipaciji Njemacke, kao ljudi na ljudskoj emancipaciji, a poseban nacin vasega ugnjetavanja i ponizenja morali biste osjetiti ne kao izuzetak od pravila, nego, naprotiv, kao potvrdu pravila.
Kad Romi prevazidju romsku i plemensku svest osvojice ljudsku slobodu.
Нема коментара:
Постави коментар